četvrtak, 4. veljače 2010.

BEZ POLITIKE NE MOGU ŽIVJETI 1.

definitvno je tako. Postala sam bolesni ovisnik o vijestima i dnevniku, to jedino i gledam...a i slušam. Radio kao tvorevinu 20.stoljeća definitivno nisam odbacila, moram priznati da me oduševljava, iako je jedino na prvom programu hr.radija prava vijest.
No, dobro tu temu ću pustiti za Ordinaciju, a ovdje se posvetiti nedavnim političkim događajima.
Ponajprije bi komentirala svoju kandidaturu za predsjednicu koju baš ljudi nisu shvatili kako treba.
Naime, jasno je i ptičicama, a i maloj djeci da moja kandidatura nije bila ozbiljna u smislu prave ambicije, ali željela sam štošta reći i fakat iskoristila moment.
Ta predstava je bila jedan od mojih performance koji mi silno nedostaju od kako radim u medijima...
Takav show zaista treba znati izvesti odlično.
I evo, kako su ljudi zaista povjerovali da ja mislim ozbiljno biti predsjednica moj je PERFORMANCE uspio.Zadovoljna sam, iako neću tajiti imam male političke ambicije...
One se uglavnom tiču skretanja pozornosti pšostojećim dužnosnicima na stvari koje im NE SMIJU proknuti.
Dakle, sva moja sljedbo iz kandidature, sva moja vjerna publiko,..čak su i moji roditelji i familija povjerovali, hahaha...slatko.
Za funkciju predsjednika treba biti žestoko ozbiljan i prizemljen. Ja sam to samo kad poželim :)

Nema komentara:

Objavi komentar